Abstract | Spolno prenosive bolesti (sexually tranmitted disease STD) su zarazne bolesti koje se prenose bilo kojim oblikom spolnog kontakta (oralnim, vaginalnim ili analnim) sa zaražene osobe na zdravu, rjeđe neizravnim putem. Obuhvaćaju oko pedesetak bolesti i sindroma koje uzrokuju različiti mikroorganizmi. U klasične spolno prenosive bolesti ubrajamo sifilis, gonoreju i tropskebolesti, dok moderne obuhvaćaju širok spektar bolesti infektivne etiologije koje se karakteristično pojavljuju u genitanoj regiji poput nespecifičnih uretritisa, HPV infekcija, genitalnog herpesa, HIV bolesti, hepatitisa, svrab, pedikuloza i druge.Simptomi kod spolno prenosivih bolesti su raznoliki: pojačani ili promijenjeni iscjedak iz vagine, penisa ili anusa; osjetljivost, pečenje, žarenje ili svrbež genitalnog i analnog područja; pojave ranica, mjehurića, bradavica ili bilo kakvih promjena u genitalnim područjima ili ustima; bolovi ili pečenje prilikom mokrenja kao i bolovi i osjetljivost tijekom spolnih odnosa.Glavni čimbenici rizika za spolno prenosive bolesti su nedovoljna upućenost, promiskuitet osobito kod nezaštićenog spolnog odnosa, analni spolni odnos, loši socijalni uvjeti kao i loša zdravstvena zaštita. Spolni kontakt, često i samo jedan, dovoljan je za prijenos infekcije. Upravo zbog toga, prevencija spolno prenosivih bolesti ima ključnu ulogu. Iako za svaki tip infekcije vrijede neka specifična pravila zaštite, opće smjernice su jednake za sve uzročnike i sve pojedince - bez obzira na dob, spol ili socijalni status.Prevencija bi trebala početi što ranije, u školama, u vidu kvalitetne edukacije mladih ljudi o uzročnicima spolno prenosivih bolesti i bolestima koje oni uzrokuju, o načinima prijenosa kao i o adekvatnoj zaštiti od moguće infekcije.Najučinkovitija i najpouzdanija metoda prevencije spolno prenosivih bolesti je apstinencija (suzdržavanje od spolnih odnosa) kao i uzajamno vjerna veza. Uloga medicinske sestre u dijagnostici, liječenju, prevenciji kao i u edukaciji populacije koja može oboliti ili je oboljela od spolno prenosivih bolesti je značajna. Njena uloga mora se temeljiti na efikasnoj dijagnostici i terapiji inficiranih osoba koje se u ambulantu jave s određenim simptomima, pronalaženju i liječenju svih spolnih partnera inficirane osobe, detekciji inficiranih asimptomatskih osoba, a možda najviše u edukaciji mladih prije stupanja u spolne odnose te na početku njihova spolnog života |