| Abstract | Uvod: Kisik se primjenjuje kod hipoksemiĉnih bolesnika i kao takav je važan dio svakodnevne kliničke prakse, dijagnostičkih postupaka te bolničke i izvanbolničke terapije. Manje je poznat podatak da za vrijeme transporta kolima hitne pomoći čak 34% bolesnika prima kisik, dok prosječno svega 15-17% hospitaliziranih bolesnika primi kisik u određenom trenutku hospitalizacije. Nažalost, danas još uvijek postoji niz zabluda o primjeni kisika. Među njima je mišljenje da se ne može dati previše kisika pa se niti ne shvaća opasnost od prekomjernog davanja kisika. Ne može se prenaglasiti važnost kisika u smislu spašavanja života, no potrebno je osvijestiti i njegove neželjene strane.
Cilj: Istražiti uobičajenu praksu primjene kisika vezanu uz odabrani način i vrstu oksigenacije kod pojedinih hitnih stanja bolesnika među zdravstvenim osobljem na različitim radilištima.
Materijali i metode: Multicentrično istraživanje je provedeno na 129 ispitanika, putem anonimne, online ankete u razdoblju od 3 mjeseca. Svi ispitanici su pristupili dobrovoljno online anketnom upitniku. Ispitanici su bile odrasle osobe, oba spola, zaposleni na različitim radilištima. Upitnik se sastojao od 30 pitanja. Prikupljeni podaci su obrađeni u obrascu online upitnika ''Google Forms''. Prikupljeni podaci su prikazani grafikonima, tabliĉno i numerički. Razlika rezultata, uspoređena statističkom analizom (Hi-kvadrat test) iz frekvencija, prihvaćena je kao signifikantna uz značajnost manju od 0.05 (P<0.05).
Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 71,3% ženskih ispitanika, te 28,7% muških ispitanika. Najveći broj ispitanika je u dobi od 26-39 godina. Raspoložive boce sa kisikom je navelo da ima 58,9% ispitanika. U transportnom vozilu 83,7% ispitanika može primijeniti kisik. Terapiju kisikom primjenjuje 82,2% ispitanika prema mjerenim vrijednostima periferne saturacije. Kod bolesnika bez kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB), podjednaki broj ispitanika još uvijek primjenjuje kisik uz saturaciju SpO2 višu od 94%. (34,9%) dok kod bolesnika sa KOPB-om većina ispitanika primjenjuje terapiju kisikom prema preporuci BTA-a (SpO2 88-92%) tj. njih 94,1% (P<0.05). Najveći broj ispitanika bilježi poĉetak i kraj terapije kisikom na listi bolesnika (73,6%) dok ih 26,4% još uvijek ne evidentira.
Rasprava: Pristup zdravstvenih djelatnika u primjeni terapije kisikom još uvijek nije ujednačen. Osobito se uočava razlika kada je rijeĉ o postizanju tzv. ciljane saturacije kod bolesnika na oksigenaciji bez i sa KOPB-om. Gotovo svi zdravstveni djelatnici imaju
dostupan kisik. U svojem radu redovito evidentiraju primjenu terapije kisikom što je izrazito važno.
Zaključak: Primjena kisika je od osobitog značaja za bolesnike, osobito u izvanbolničkim uvjetima. Zdravstveni djelatnici su ukazali da posjeduju vrijedno znanje o primjeni terapije kisikom, kao i da prate suvremene smjernice u njegovoj primjeni. No, bez obzira na to saznanje i dalje mora postojati težnja unapređenju postojećih standarda u terapiji kisikom kao i konstantno provođenje edukacije iz podruĉja primjene kisika. |
| Abstract (english) | Introduction: Oxygen is used in hypoxemic patients and as such is an important part of daily clinical practice, diagnostic procedures, and inpatient and outpatient therapy. Less well known is the fact that during transport by ambulance as many as 34% of patients receive oxygen, while on average only 15-17% of hospitalized patients receive oxygen at some point in hospitalization. Unfortunately, there are still a number of misconceptions about the use of oxygen today. Among them is the opinion that not enough oxygen can be given, so the danger of excessive oxygen supply is not even understood. The importance of oxygen in terms of saving lives cannot be overemphasized, nor is it necessary to raise awareness of its side effects.
Objective: To investigate the common practice in the application of oxygen related to the selected methods and type of oxygenation in individual emergencies of patients among emergency medical staff at different work sites.
Materials and methods: A multicenter study was conducted on 129 respondents, through anonymous, online surveys over a 3-month period. All respondents volunteered to access the online survey questionnaire. Respondents were adults, both sexes, employed in different work places. The questionnaire consisted of 30 questions. The collected data was processed in the online query form "Google Forms". The collected data are presented in graphs, tabular and numerical. Different results, compared by statistical analyzes (Chi-square test) from frequency, were accepted as significant with significance less than 0.05 (P <0.05).
Results: In the study have participaded more female respondents (71.3%; male 28.7%). The largest number of respondents is aged 26-39. Available oxygen cylinders were reported by 58.9% of respondents. In a transport vehicle, 83.7% of respondents can use oxygen. Oxygen therapy is used by 82.2% of subjects according to the measured values of peripheral saturation. In patients without chronic obstructive pulmonary disease (COPD), an equal number of subjects still administer oxygen with SpO2 saturation greater than 94%. (34.9%) while in patients with COPD most subjects use oxygen therapy according to the recommendation of BTA (SpO2 88-92%), is 94.1% (P <0.05). The largest number of respondents recorded the beginning and end of oxygen therapy on the list of patients (73.6%), while 26.4% still do not register them.
Discussion: The approach of health professionals in the application of oxygen therapy is still not uniform. The difference is especially noticeable when it comes to achieving the so-called.
targeted saturation of patients on oxygenation. Almost all health professionals have oxygen available. In their work, they regularly record the application of oxygen therapy, which is extremely important.
Conclusion: The use of oxygen is of particular importance for patients, especially in outpatient settings. Healthcare professionals indicated that they have valuable knowledge about the application of oxygen therapy as well as that they follow modern guidelines in its application. No, regardless of this knowledge, there must still be a tendency to improve the existing standards in oxygen therapy as a constant implementation of education in the field of oxygen application. |
