Abstract | Ovaj diplomski rad istražuje i uspoređuje komunikacijske tehnike dvaju kulturnih manifestacija, Dubrovačkih ljetnih igara i Splitskog ljeta, s ciljem utvrđivanja njihovih specifičnosti i razlika u pristupu komunikacije s publikom. Istraživanje ima za cilj identificirati i analizirati strategije, alate i kanale komunikacije koje obje manifestacije koriste u privlačenju, informiranju i angažiranju publike. Također se istražuju povratne informacije publike i njezin doživljaj komunikacijskih napora tijekom manifestacija. Kroz analizu prikupljenih podataka, istraživanje će odgovoriti na pitanje koje su komunikacijske tehnike i strategije učinkovitije u kontekstu kulturnih manifestacija te kako se manifestacije mogu prilagoditi i unaprijediti svoje komunikacijske prakse za veću privlačnost, angažman i zadovoljstvo publike.
U radu se pruža uvodni kontekst istraživanja, a zatim se obrađuju teorijske osnove odnosa s javnošću i odnosa s javnošću u kontekstu kulture. Analiziraju se karakteristike odnosa s javnošću u kulturi, važnost javnosti organizacija u kulturi, promocije u kulturi, odnosa s medijima i manifestacijskog turizma. Nakon toga, istraživanje se fokusira na tehnike i alate odnosa s javnošću u kulturi, uključujući pisane, govorne, vizualne, event tehnike i nove tehnologije.
Zatim se opisuju i analiziraju Dubrovačke ljetne igre i Splitsko ljeto, njihova povijest, karakteristike i značaj kako bi se stvorio kontekst za daljnje istraživanje. Metode istraživanja obuhvaćaju analizu sadržaja putem službenih web stranica, društvenih mreža (Facebook, Instagram, Twitter, YouTube), komparativnu metodu te dubinski intervju. Rezultati istraživanja potvrđuju da su komunikacijske tehnike Dubrovačkih ljetnih igara efikasnije od komunikacijskih tehnika Splitskog ljeta. Dubrovačke ljetne igre primjenjuju više strategija i taktika te ostvaruju veću interakciju s publikom, što rezultira većim brojem povratnih reakcija. Također se navode nedostaci koje obje manifestacije mogu unaprijediti, kao što su nedostatak dvosmjerne komunikacije na društvenim mrežama i nedostatak međunarodne komunikacije. |
Abstract (english) | This thesis explores and compares the communication techniques of two cultural events, the Dubrovnik Summer Festival and the Split Summer Festival, with the aim of determining their specificities and differences in approaching audience communication. The research aims to identify and analyze the strategies, tools, and communication channels used by both events to attract, inform, and engage the audience. It also investigates the audience's feedback and their perception of communication efforts during the events. Through the analysis of collected data, the research will address the question of which communication techniques and strategies are more effective in the context of cultural events and how the events can adapt and enhance their communication practices for greater audience appeal, engagement, and satisfaction.
The paper provides an introductory context of the research, followed by the theoretical foundations of public relations and public relations in the context of culture. It analyzes the characteristics of public relations in culture, the importance of publics in cultural organizations, cultural promotion, media relations, and event tourism. Subsequently, the research focuses on the techniques and tools of public relations in culture, including written, verbal, visual, event techniques, and new technologies.
Furthermore, it describes and analyzes the Dubrovnik Summer Festival and the Split Summer Festival, their history, characteristics, and significance to establish a context for further research. The research methods include content analysis of official websites, social media platforms (Facebook, Instagram, Twitter, YouTube), comparative method, and in-depth interviews. The research findings confirm that the communication techniques of the Dubrovnik Summer Festival are more effective than those of the Split Summer Festival. The Dubrovnik Summer Festival employs more strategies and tactics and achieves greater interaction with the audience, resulting in a higher number of feedback responses. Additionally, the shortcomings that both events can improve upon are highlighted, such as the lack of two-way communication on social media and the lack of international communication. |