Moderne organizacije, za razliku od onih prošlog stoljeća čije se poslovanje fokusiralo na prilagodbi okoline vlastitim zahtjevima, posluju u turbulentnoj okolini koja pred njihovo poslovanje stavlja različite izazove zahtijevajući od organizacije da svoje poslovanje prilagodi upravo njima. Ignoriranje ovih zahtjeva svaku organizaciju dovest će do neuspješnog poslovanja što će se najviše očitovati gubitkom konkurentske prednosti i „brisanjem“ s industrijskog tržišta što se može dovesti u korelaciju s padom profitabilnosti organizacije. U skladu s navedenim, vidljivo je da najveći utjecaj na poslovanje svake organizacije, bez obzira na njezinu veličinu, imaju dimenzije okoline, u manjoj mjeri dimenzije opće (socijalne), u većoj mjeri dimenzije poslovne i unutarnje. Svaka organizacija uspješno će poslovati pod uvjetom da „drži oči otvorene“ i svakodnevno promatra što se zbiva u njenoj okolini i na taj način korigira svoje poslovanje što će uspjeti pomoću utilizacije svih elemenata procesa strateškog upravljanja. Vidljivo je da je korelacija između okoline, strateškog upravljanja i stakeholder-a više nego očigledna. Strateško upravljanje i pripadajući procesi mogu se smatrati kao spona između okoline i organizacije, a njihovim efikasnim balansiranjem od strane strateških menadžera može se ostvariti i povećati uspješnost poslovanja organizacije što će imati pozitivan učinak na sve zainteresirane subjekte organizacije. Najvažniji alat strateškog upravljanja jest formulacija i implementacija strategije. Formulacija strategije najviše ovisi od postavljenim ciljevima i okolini organizacije, a ona neće biti uspješna ako nije implementirana na pravi način. Prema tome, svakodnevne analize okoline i efikasno strateško upravljanje temeljna su odrednica uspješnosti svake organizacije što će se manifestirati kroz stvaranje održive konkurentske prednosti, povećanja tržišnog udjela, rasta profitabilnosti i zadovoljstva svih uključenih stakeholder-a počevši od zaposlenika pa do dioničara.