Multiplu sklerozu (MS) je kao zasebnu bolest prvi put opisao 1868. g. francuski neurolog Jean-Martin Charcot (1825-1893.). Patološke nalaze u svojim istraživanjima multiple skleroze Charcot je nazvao skleroza s plakovima. Epidemiologija ne može se objasniti jednim okolišnim ili genetskim čimbenikom već upućuje na postojanje različitih etioloških čimbenika: klimatskih, nutritivnih, ekoloških, etničkih, genetskih, socioekonomskih i ostalih. Što ranije prepoznavanje tipičnih simptoma i točna dijagnostika temelj su za liječenje oboljelih od multiple skleroze ili drugih bolesti koje mogu doći u obzir prilikom diferencijalne dijagnostike u cilju smanjenja invalidnosti i poboljšanja kvalitete života bolesnika. Dijagnoza prvenstveno je klinička, pa anamneza i neurološki status imaju nezamjenjivu ulogu. Najvažniji paraklinički kriterij za postavljanje dijagnoze je nalaz magnetske rezonancije (MR) što omogućava, uz primjenu novih dijagnostičkih kriterija, postavljanje dijagnoze bolesti već na temelju jednog nalaza magnetske rezonance. Smjernice za zbrinjavanje oboljelih od multiple skleroze trebaju se usredotočiti na što ranije postavljanje ispravne dijagnoze, liječenje relapsa i što ranije započinjanje dugotrajnog preventivnog liječenja, uključujući i praćenje bolesnika. U tom procesu uz liječnika neurologa značajnu ulogu ima i medicinska sestra osposobljena za liječenje oboljelih od multiple skleroze.