Grad Dubrovnik (u nastavku Grad), a osobito njegova povijesna jezgra i prostor u njenoj neposrednoj blizini je već duţi niz godina na udaru povećanog interesa meĊunarodne turistiĉke potraţnje, kako stacionarne, tako i tranzitne (osobito posjetitelja s kruzera). Velika većina turistiĉkog prometa (iznad 70%) realizira se u ljetnim mjesecima (od lipnja do rujna), pa je sezonalnost glavno obiljeţje turizma na ĉitavom podruĉju Grada. Putnici u Gradu su turisti u hotelima i ostalim smještajnim jedinicama, jednodnevni izletnici te putnici s brodova na kruţnom putovanju koji posebno naglašavaju sezonalnost jer dolaze većinom u ljetnim mjesecima, odreĊenim danima u tjednu s duljinom boravka od tek nekoliko sati. Zajedniĉko svim putnicima je ţelja za posjetom Staroj gradskoj jezgri što uzrokuje pritisak na cjelokupnu infrastrukturu uţeg gradskog podruĉja do granica odrţivosti. MeĊutim, u zimskim mjesecima mnogi hoteli visoke kategorije ne mogu ostvariti dugoroĉno pozitivne poslovne rezultat, odnosno ne mogu doseći svoj puni kapacitet. Sadašnji rastući trend turistiĉkog prometa osim na atrakciji Stare gradske jezgre dominantno se temelji na proizvodima sunca i mora što dodatno pojaĉava fenomen sezonalnosti. U ovom radu se na temelju statistiĉkih podataka uzetih iz TOMAS istraţivanja i sa internetske stranice Drţavnog zavoda za statistiku kao glavnih izvora informacija, nastoji pobliţe objasniti i analizirati glavni turistiĉki trendovi Grada. TOMAS istraţivanje pruţa dobru indikaciju kljuĉnih atrakcija zbog kojih gosti dolaze i borave u Gradu, kao i vaţne informacije o zadovoljstvu boravkom u destinaciji te ĉiniteljima koji utjeĉu na odabir Dubrovnika, a ne neke druge konkurentske destinacije. Grad, uvršten na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, ima odliĉan marketing i prepoznatljivost, i gradi svoj turistiĉki identitet koji se iz godine u godinu nadopunjuje.