U ovom radu objašnjava se problematika nejednakosti na tržištu rada. Tržište rada je mjesto gdje se susreću ponuda i potražnja za radom uslijed kojih svaki od sudionika može imati neke svoje preferencije. Ako preferencije nekog od sudionika određenu osobu ili skupinu stavljaju u nepovoljan položaj dolazi do diskriminacije te osobe ili skupine. Problem diskriminacije prisutan je na svim tržištima svijeta, a kroz rad će se analizirati tržište Republike Hrvatske i Europske unije. Kada dođe do diskriminacije na tržištu rada ona negativno utječe na cijelo gospodarstvo i društvo jer onemogućuje pravilno funkcioniranje tržišta rada. Diskriminacija je zakonski zabranjena te se na tržištu rada provode kontrole kako bi se diskriminirajuće ponašanje na vrijeme uočilo i suzbilo. Postoje različiti oblici diskriminacije na tržištu rada, a najčešća je diskriminacija prema dobi, spolu i manjinama. Izvori diskriminacije na tržištu rada mogu biti preferencije poslodavaca, kupaca ili zaposlenika. Poslodavci su najčešće oni koji svojim ponašanjem i odlukama diskriminiraju određenu osobu ili skupinu. O stanju u gospodarstvu ovisi kolika će razina diskriminacije biti na određenom tržištu rada, razvijenija i uređenija gospodarstva imaju niže stope diskriminacije. Utjecaj na diskriminaciju ima i ekonomsko, socijalno i političko stanje određenog područja ili zemlje. Kroz analize uzroka nejednakosti koja nastaje na tržištu rada uslijed diskriminacije formiraju se zakoni i politike koje bi trebale prepoznati, regulirati i suzbiti diskriminaciju. Europska unija na međunarodnom tržištu rada ima vodeći značaj u formiranju politika i zakona putem kojih želi suzbiti diskriminaciju i omogućiti jednaka prava svima. Godinama se unutar EU provode politike jednakih mogućnosti i antidiskriminacijske politike tako da svi imaju jednake mogućnosti bez diskriminacije. U Hrvatskoj se uz politike EU provode i Hrvatske politike jednakih mogućnosti te je Ustavno i zakonski je zabranjen bilo koji oblik diskriminacije.