| Abstract | Hrvatska kao suverena država je demokratska republika koju obilježava parlamentarni politički sustav. Uspostavu moderne demokratske Republike Hrvatske primjereno je promatrati u kontesktu demokratskih tranzicija postkomunističkih zemalja kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih, te jenjavanje Hladnog rata. Nakon Domovinskog rata, promicanje demokracije u Republici Hrvatskoj tijesno je povezano s međunarodnim okruženjem, poglavito Europskom unijom i njezinim politikama koje su pridonijele demokratizacijskom procesu. Zapravo može se reći da temeljni normativno-institucionalni preduvjeti demokracije nisu bili dovoljni, te je bio potreban određen stupanj postignute stvarne demokracije, koja se po Merkelu naziva ukotvljenom demokracijom. Kada je u pitanju Merkelov antonim ukotvljenoj demokraciji, govori se o manjkavoj demokraciji, te je ona u izrazitoj predominaciji bila prisutna u Hrvatskoj do smrti prvog demokratskog predsjednika Franje Tuđmana. Međutim, niti 20 godina od početka procesa ukotvljenja hrvatske demokracije, na projektoru demokratskih zbivanja, nije moguće ustvrditi da je hrvatska demokracija u potpunosti ukotvljena. Iako postoje mnogi elementi konsolidacije hrvatskih političkih institucija, građanske kulture, glavnih aktera predstavničke demokracije, te moćnih neformalnih političkih aktera, također je razvidno da u više aspekata hrvatska demokracija po Merkelovim kriterijima manjkava, te u tom smislu djelomično demokratski konsolidirana.
Iz navedenog proizlaze i hipoteze rada. Tako se polazi od pretpostavke da je Hrvatska, iako punopravna članica Europske unije – koja je kao takva ispunila sve kriterije za primanje u punopravno članstvo i koja tijekom proteklih četvrt stoljeća višestranačja i samostalnosti organizira i provodi demokratske izbore i izgrađuje institucije – još uvijek nije konsolidirana demokracija. Naime, mnogi demokratski deficiti upućuju na pitanje može li se Hrvatsku smatrati ukotvljenom, odnosno potpuno konsolidiranom demokracijom.
Cilj rada je iznalaženje analitičkog odgovora na pitanje može li se Hrvatska smatrati "ukotvljenom" ili "manjkavom" demokracijom po kriterijima Wolfganga Merkela.
Svrha rada ostvaruje se analizom hrvatskog političkog sustava s aspekta stupnja konsolidiranosti demokracije prema Merkelovim kriterijima ukotvljene demokracije, odnosno iznalaženjem odgovora na pitanje radi li se o liberalnoj ili neliberalnoj (manjkavoj) demokraciji. Analiza bi trebala pokazati u kojim elementima je hrvatska demokracija najjača, a u kojima najslabija te koji je demokratski deficiti obilježavaju.
Zaključkom rada donosi se konačni pregled stupnja razvijenost demokracije u Hrvatskoj te daljnjih koraka koji bi se mogli napraviti kako bi se ostvario napredak. |
| Abstract (english) | Croatia as a sovereign state is a democratic republic characterized by a parliamentary political system. The establishment of the modern democratic Republic of Croatia is appropriate to observe in the context of the democratic transitions of post-communist countries in the late 1980s and early 1990s, and the waning of the Cold War. After the Homeland War, the promotion of democracy in the Republic of Croatia is closely related to the international environment, especially the European Union and its policies that contributed to the democratization process. In fact, it can be said that the basic normative-institutional preconditions of democracy were not sufficient, and a certain degree of achieved real democracy, which according to Merkel is called anchored democracy, was needed. When it comes to Merkel's antonym for anchored democracy, we are talking about a defective democracy, and it was present in a marked predominance in Croatia until the death of the first democratic president, Franjo Tuđman. However, not even 20 years after the beginning of the process of anchoring Croatian democracy, on the projector of democratic events, it is not possible to state that Croatian democracy is fully anchored.Although there are many elements of the consolidation of Croatian political institutions, civil culture, the main actors of representative democracy, and powerful informal political actors, it is also clear that in many aspects Croatian democracy is deficient according to Merkel's criteria, and in that sense partially democratically consolidated.
The hypotheses of the work are derived from the above. Thus, it is based on the assumption that, although Croatia is a full member of the European Union - which as such has met all the criteria for admission to full membership and which, during the past quarter of a century of multi-partyism and independence, organizes and conducts democratic elections and builds institutions - is still not a consolidated democracy. Namely, many democratic deficits point to the question of whether Croatia can be considered an embedded, or fully consolidated, democracy.
The goal of the paper is to find an analytical answer to the question of whether Croatia can be considered an "anchored" or "deficient" democracy according to Wolfgang Merkel's criteria.
The purpose of the work is achieved by analyzing the Croatian political system from the aspect of the degree of consolidation of democracy according to Merkel's criteria of an anchored democracy, that is, by finding an answer to the question whether it is a liberal or illiberal (deficient) democracy. The analysis should show in which elements Croatian democracy is the strongest and in which it is the weakest, and which democratic deficits characterize it.
The conclusion of the paper provides a final overview of the level of development of democracy in Croatia and further steps that could be taken in order to achieve progress. |
