Abstract | Krizom se smatra svaki nepredvidljivi događaj koji ostavlja snažne posljedice kako na organizaciju, tako i na njene javnosti, proizvode i usluge koje nudi te imidž. Takvog djelovanja, ona za organizaciju predstavlja veliki izazov, a potencijalno s njome i veliki neuspjeh. Upravo je krizno komuniciranje ključno za uspješno nadilaženje kriznih situacija. Danas se kriznom komuniciranju pridaje značajna pažnja budući da su sve organizacije svjesne njegovog iznimnog utjecaja pa se pritom unaprijed planira kako bi što bolje, brže, efikasnije i prikladnije odgovorile na sve vrste kriza s kojima bi se mogle susresti za vrijeme svog poslovanja.
Ovaj diplomski rad analizira neuspjehe pojedinih organizacija koje se nisu snašle u krizi te koje nisu znale kako odgovoriti i primjereno reagirati na nju. Detaljno je analizirana krizna komunikacija pojedinih kriznih događaja u Republici Hrvatskoj, a to su: pad koncerna Agrokor, smrt vatrogasaca na Kornatima, smrt bivšeg zaposlenika Karlovačke pivovare te iskliznuće nagibnog vlaka Hrvatskih željeznica. Studijom slučaja navedeni događaji su se proučavali te su uz krizno komuniciranje i samu krizu, analizirane također posljedice nastale uslijed krize, utjecaj medija na organizacije te suradnja njih s odnosima s javnošću. Prema tome, cilj je bio analizirati krizno komuniciranje kriznog komunikacijskog menadžmenta tijekom kriznog događaja.
Svi navedeni krizni događaji uzeti su kao primjer kako nije poželjno voditi kriznu komunikaciju s medijima i ostalom ciljnom javnošću, a upravo se to analizom i dokazalo. Svaka navedena kriza ostavila je osjetne posljedice na poduzeće poput negativnog imidža, gubitka povjerenja javnosti u njihove proizvode i usluge, ali i financijske posljedice. U kriznome komuniciranju vrlo je bitan odnos s medijima. Svaki krizni menadžment mora staviti naglasak na brzo, konzistentno i otvoreno izvještavanje uz izbjegavanje informacijske praznine. Iz svake analizirane krize može se zaključiti kako su mediji bili glavni u izvještavanju javnosti o kriznom događaju, a pritom su često iznosili pogrešne i neprovjerene informacije zbog nedostatka istih te zbog želje za senzacionalnošću što se obično protivi novinarskim načelima. |
Abstract (english) | A crisis is any unforeseen event that has serious consequences for the organization, its public, the products and services it offers, and its image. Such an event represents a major challenge for the organization and can lead to a major failure. Crisis communication is the key to successfully managing crisis situations. Nowadays, great attention is paid to crisis communication, as all organizations are aware of its extraordinary impact, so they plan in advance to respond better, faster, more efficiently and appropriately to all types of crises they might encounter during their activity.
This master's thesis analyzes the failure of certain organizations that failed to manage the crisis and did not know how to respond appropriately. The crisis communication of individual crisis events in the Republic of Croatia was analyzed in detail, namely: the collapse of the Agrokor corporation, the death of firefighters on the Kornati islands, the death of a former employee of Karlovacka pivovara, and the derailment of an inclined train of the Croatian Railways. The above events were studied through a case study, and in addition to crisis communication and the crisis itself, the consequences of the crisis, the influence of the media on the organizations and their cooperation with public relations were analyzed. Thus, the aim was to analyze the crisis communication of the crisis communication management during a crisis event.
All of the aforementioned crisis events were taken as examples of the undesirability of engaging in crisis communications with the media and other audiences, and that is exactly what the analysis showed. Each of the aforementioned crises had tangible consequences for the company, such as a negative image, loss of public trust in its products and services, and financial consequences. In crisis communication, the relationship with the media is very important. In any crisis management, the focus should be on quick, consistent and open reporting, avoiding information gaps. From every crisis analyzed, it can be concluded that the media were the main contributors to public coverage of the crisis event and, at the same time, often presented false and unconfirmed information due to a lack of information and a desire to sensationalize news, which usually violates journalistic principles. |