| Abstract | Kako ratni reporteri izvještavaju te mogu li ostati objektivni je općenito pitanje koje se postavlja početkom ovog rada. Nadalje, ulazeći pomnije u tematiku ratnog novinarstva glavni fokus postaje studija slučaja ratnog izvještavanja u Libijskom građanskom ratu 2011. Kako se izvještavalo? Tko su glavni 'prenosioci' informacija? Kakve informacije prenose zapadnjački mediji, kakve istočnjački a kakve libijski? Obraća se pozornost na politiziranje medija, zataškivanje ratnih zločina jedne zaraćene strane i uveličavanje ratnih zločina druge. Također, piše se i o samom načinu izvještavanja, uporabi superlativa u određene svrhe, uporabi umanjenica u druge i sl.
Cilj je ukazati na bitne razlike u izvještavanju određenih medija, ukazati na nepravilnosti. Bitno je predočiti javnosti koliko mediji utječu na njihovo razmišljanje, koliko mediji stvaraju stavove i kroje javno mnijenje po svojoj volji . Kako bi se dokazalo jednostavno upravljanje ljudskim umom provedena je anketa na uzorku od 106 ljudi. Nakon ispitivanja o samom slučaju u Libiji i medijskom djelovanju na dotični rat postavljeno je pitanje o potkrijepljenju izvještaja multimedijom, koliko fotografija ili videozapis djeluje na javnost, bez obzira što je lako manipuliran sadržaj. Naravno, velika većina ljudi misli da, ukoliko je izvještaj nadopunjen takvim sadržajem, ne može biti u potpunosti lažan, točnije – nije daleko od istine. U ovom slučaju, multimedija je dokazano izmanipulirana te je opozicija samim tim dobila veliku podršku javnosti.
Usporedbom različitih medija i njihovih izvješća jasno se vide propusti u ažurnosti, pravovremenosti te potpunosti informacija. Unešene su tablice za jasniji prikaz medijskog informiranja javnosti.
Glavna hipoteza rada je medijska obmana javnosti u slučaju svrgavanja Gadafija i rušenja njegove vlasti u Libiji 2011. a cilj predočiti javnosti neobjektivnosti u izvješćima te potaknuti na stvaranje vlastitog mišljenja. |
| Abstract (english) | How war correspondants report and can they remain objective is the general question that arises from the beginning of this paper. Furthermore, by focusing more on the subject of war journalism, the main focus is on the war reporting in Libyan Civil War 2011. How did they report it? Who are the main 'transmitters' of information?
What information is transmitted by the Western, eastern and Libyan media? Attention is devoted to politicizing the media, suppressing the war crimes of an infected party, and extending the war crimes of the other. Also, it is written about the mode of reporting itself, the use of superlative for certain purposes, the use of diminutives in others, etc.
The purpose is to point out the major differences in reporting of certain media, pointing out irregularities. It is important to demonstrate to the public how much the media affects their way of thinking, how much the media creates attitudes and generates public opinion as it wishes. To test the simple human mind manipulation, a survey was conducted on a sample of 106 people. After investigating the case in Libya and the media's action on the war, there has been a question of supporting media reports, how much photography or video is affecting the public, no matter how easily manipulated. Of course, the vast majority of people think that if the report is supplemented with such content, it can not be completely false, more precisely - not far from the truth. In this case, multimedia has proven manipulated and the opposition itself has received great public support. By comparing different media and their reports, there are clear failures in updates, timeliness, and incomplete information. Tables have been included for a clearer view of media information to the public. The main hypothesis of the paper is the media deception of the public in the event of dethroning Gaddafi and his authorities in Libya in 2011, with the goal of presenting the public with the lacks of objectivity in reports and encouraging the creation of their own opinion |
