Cilj svakog poduzeća je dugoročno profitabilno poslovanje i maksimizacija vrijednosti poduzeća. Zato poduzeća ulažu u razvoj i nove investicijske projekte, za što su im neophodna i dugoročna financijska sredstva. Koje izvore financiranja će koristiti, svako poduzeće definira konkretnim odlukama o financiranju. Prikupljanjem sredstava putem izdavanja dionica može se promijeniti vlasnička struktura poduzeća, a treba napomenuti i činjenicu da poduzeće nije zakonski obvezno isplaćivati dividendu. Za razliku od financiranja dionicama, prikupljanja sredstava obveznicama ili drugim dužničkim vrijednosnicama je jeftiniji oblik financiranja, jer je za poduzeće kamata zakonski priznat trošak. Za dugoročno financiranje još se koriste waranti, forwardsi, konvertibilne vrijednosnice i slično. Hoće li poduzeće emitirati dionice, izdavati obveznice, ili koristiti druge izvore dugoročnog financiranja, ovisi o više čimbenika, gdje su najvažniji trošak financiranja, struktura vlasništva i struktura duga u ukupnoj imovini poduzeća, kao i konkurentska pozicija poduzeća na nacionalnom i međunarodnom tržištu. U Republici Hrvatskoj se većina poduzeća financira kreditima od komercijalnih banaka. Razlog slabog korištenja tržišta kapitala leži u nedovoljnoj razvijenosti tržišta kapitala. Jedan od najvećih korisnika tržišta kapitala u Hrvatskoj je Ministarstvo financija. Trgovina vrijednosnim papirima uređena je Zakonom o tržištu kapitala. Institucije koje reguliraju financijski sustav na teritoriju Hrvatske su Hrvatska narodna banka (dalje u tekstu: HNB) i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje u tekstu: HANFA). U ovom radu obrađene su najvažnije dugoročne vrijednosnice i Zagrebačka burza d.d., kao primjer tržišta na kojemu se trguje dugoročnim vrijednosnicama u Republici Hrvatskoj.