Dalmacija je bogata glazbenim stilovima i slojevima. Najznačajniji od njih je onaj nastao na mediteranskom dijelu Dalmacije - klapsko pjevanje. Ono se pod brojnim utjecajima formira u drugoj polovici 19. stoljeća i razvija se do danas. Klapsko pjevanje izvode klape, skupine muškaraca koji pjevaju specifičan repertoar, bez pratnje ili s pratnjom instrumenata. Iako je u začetku pjevanje u klapama bila isključivo muška tradicija, s emancipacijom žena razvija se i žensko klapsko pjevanje. Klape izvode dalmatinske klapske pjesme, što je novi termin uveden tek 1983. godine od strane muzikologa Jerka Bezića koji prepoznaje složenost te glazbene pojave. 1967. Osniva se Festival dalmatinskih klapa u Omišu koji ima za cilj očuvanje i popularizaciju dalmatinskog klapskog pjevanja. Osnivanje festivala rezultira sve većim brojem klapa koje prelaze iz neformalnih u formalne skupine pjevača s voditeljem i konceptom. Struka, okupljena oko omiškog Festivala, u Ruskamenu, 1970. godine određuje pravila i donosi glavne karakteristike dalmatinske klapske pjesme. Mijenja se repertoar i tematika pjesama te se razvija festivalski model klape. Model moderne klape se razvija s tehnološkim promjenama, promjenama u načinu života, utjecajima pop kulture, itd. Klape postaju stadionske atrakcije sa značajnim brojem prodanih audio i video materijala. 2000.-ih ponajviše uspjehom klape Cambi klapa preuzima primat od tamburaške glazbe i postaje nacionalnim fenomenom. Provedeno istraživanje pokazuje kako publika pozitivno percipira moderne klapske skladbe koje isporučuje model moderne klape. U skladu s tim, publika također smatra kako klapa ne mora biti isključivo tradicionalna pojava, već može biti i jedno i drugo.