Planiranje putovanja jedan je od najbitnijih zadataka povjeren časnicima broda. To je plan putovanja od luke ukrcaja do luke iskrcaja razrađen do najsitnijeg detalja kako bi se osigurao siguran i nesmetan put za brod, teret, ali i ljude koji s njim upravljaju. Uglavnom se radi na brodovima u komercijalnoj plovidbi koji gotovo svako putovanje vrše između različitih luka, dok se u linijskoj plovidbi plovi po istom planu plovidbe cijelo vrijeme. Planiranje putovanja detaljan je postupak kojemu su osnovni elementi naznačeni u rezoluciji Međunarodne pomorske organizacije (International Maritime Organization – IMO) A.893(21). Osim rezolucije, primjena planiranja putovanja spominje se i u važnim konvencijama SOLAS i STCW koja su ujedno dva od četiri glavna stupa pomorstva. Osim navedenoga, planiranje putovanja nalazi svoje elemente u MARPOL konvenciji i drugim mnogobrojnim rezolucijama i preporukama. Razvojem novih tehnologija kao što je npr. informacijski sustav i prikaz elektroničkih karata (Electronic Chart Display and Information System – ECDIS) postupak je olakšan u određenim elementima. Takvim sustavom je prije svega olakšano prepoznavanje opasnosti na plovidbenom putu, korisne informacije su prikazane u digitalnom obliku, omogućeno je jednostavnije planiranje plovidbenog puta i njegov nadzor, te sama provedba. U tom smjeru razvile su se i rezolucije koje moraju ujednačiti, odnosno standardizirati ECDIS sustave u svijetu pomorstva. Cilj rada je prikazati i usporediti školski primjer planiranja pomorskog putovanja kroz tjesnac Sund i istog takvog putovanja planiranog na brodu od strane osposobljenog navigacijskog časnika.