Kultura je slojevit i multidimenzionalan pojam čije je definiranje otežano te i samo podložno promjenjivosti. Kultura se nekad poimala elitistički i komparativno, kroz odnos „visokih“ i „narodnih“ kultura. Danas je kultura važan antropološki i sociološki koncept te se može izjednačiti s predmetom istraživanja sociologije u cjelini. Razlog tome proizlazi iz činjenice da se kultura pojedinca oblikuje kroz proces socijalizacije, i to putem socijalnog učenja pa se u izolaciji i bez pripadnosti određenoj društvenoj skupini i ne može steći. Komponente kulturnog identiteta su brojne te na formiranje kulturnog identiteta utječu brojni čimbenici, a to su prostor (kao socio-geografska kategorija), rodne uloge, rasa, nacionalna pripadnost, religija, jezik i povijesno nasljeđe. Upravo navedeni elementi kulturnog identiteta bili su temelj za provedbu kvalitativnog istraživanja o kulturnom identitetu Dubrovnika u 20. i 21. stoljeću. Analiza kulturnog identiteta Dubrovnika pokazala je da se suvremenom identitetu 20 . i 21. stoljeća i ne može pristupiti izolirano u odnosu na povijesni identitet Grada koji je oblikovan tijekom Dubrovačke Republike. Razlog tome je što Republika za Dubrovčane nije pravni ili administrativni pojam, već izvor svih kulturnih vrijednosti, materijalnih i nematerijalnih koje i danas cijene i drže na pijedestalu, naglašavajući ideal slobode kao vrhovnu vrijednost kako nekad tako i danas. Upravo iz tog razloga je zaključeno da je nostalgija glavna emocija koja prati suvremeni identitet, ali i ponos te osjećaj svojevrsnog privilegiranog statusa zbog jedinstvene i slavne prošlosti. Specifičnost kulturnog identiteta Grada je upravo u naglašavanju lokalnih patriotskih vrijednosti i identiteta, u odnosu na ostale identitete (nacionalni ili religijski). Rezultati istraživanja su pokazali da se kulturni identitet Dubrovnika mijenja kroz vrijeme, pod utjecajem globalizacijskih čimbenika i trendova komercijalizacije, prema čemu Dubrovčani iz starije generacije iskazuju otpor i ironičan odnos, a mladi su po navedenom pitanju snošljiviji (iako bi bilo prehrabro reći da su tolerantni). Globalizacija prijeti lokalnom identitetu koji se temelji na pripadnosti „zamišljenoj“ elitističkoj društvenoj grupi koja oživotvoruje duh Republike u sadašnjem vremenu, a navedeni je kulturni identitet osobito karakterističan za starije Dubrovčane. Između starijih i mlađih generacija je prisutan generacijski jaz koji proizlazi iz različitih vrijednosti i veće otvorenosti mladih ka medijski posredovanoj kulturi. Generacijsko raslojavanje je najvidljivije u poimanju rodnih uloga i religijskog identiteta. Stoga je opravdano zaključiti da se kulturni identitet Dubrovnika sustavno mijenja pod utjecajem globalizacije.