Tema ovog diplomskog rada je konzervacija i restauracija nacrta zgrade opere i kazališta u Dubrovniku iz 1841. godine zbog čega je rad podjeljen na teoretski i praktični dio. U teoretskom dijelu opisan je razvoj kazališta od početaka, kroz rani srednji vijek, renesansu i barok, no najveća pažnja usmjerena je na njegovu povijest u Dubrovniku. Prvi zapisi o kazalištu nažalost ne govore dovoljno da bi se mogli detaljno opisati tadašnji počeci, ali zato iz razdoblja ranog srednjeg vijeka imamo opise o prvim religioznim priredbama koje su se tada odvijale u crkvama ili na trgovima. Doba renesanse donosi sa sobom dramske pisce koji sami kreiraju pozornice za izvođenje svojih dijela. Barok je za Dubrovnik bio najznačajniji period, u njemu je ostvareno prvo stalno kazalište pod nazivom „Orsan“ koje je zapravo bilo adaptirano brodogradilište u centru grada, današnje mjesto Gradske kavane. Nakon baroka, u vrijeme 19. stoljeća dolazi do prenamjene dvorane Velikog vijeća u prostor za izvedbe koji se koristi sve do stradavanja u požaru 1817. godine. Nakon gotovo pola stoljeća od požara 1817. godine, dubrovački plemić Luka Bondić odlučuje graditi novo kazalište naziva „Bondin teatar“. On je bio glavni organizator i nositelj troškova koji su ga kasnije doveli do bankrota. Godine 1941. kazalište mijenja naziv u Narodno kazalište Dubrovnik koje se danas naziva Kazalište Marin Držić. Osim povijesti kazališta, u ovom diplomskom radu detaljno je opisana i konzervacija i restauracija nacrta inženjera Nikole Nisetea koji prikazuje zgradu dubrovačke opere i kazališta iz 1841. godine.