U ovom završnom radu obrađuje se tema pod nazivom zaštitno kodiranje u komunikacijskim sustavima. U suvremenom društvu informacija i znanje predstavljaju najvažnije resurse, koji su prijeko potrebni za život modernog čovjeka i općenito čitavog društva. Tijekom više od jednog stoljeća razvoja elektroničkih komunikacija, nastao je opsežan skup praktičnih i teorijskih znanja o komunikacijama u smislu prijenosa informacija pod najboljim mogućim uvjetima. Da bi se uvidjela važnost ove teme, mora se poznavati na koji način funkcioniraju uređaji koji prenose poruke na daljinu, te do kakvih pogrešaka može doći prilikom prijenosa informacija. Cilj rada je da potencijalno objasni probleme slanja informacije, koji se pojavljuju svakodnevno u komunikacijskim sustavima, kroz jedan od koraka u cjelokupnom procesu slanja informacije, a to je zaštitno kodiranje. U radu je ukratko objašnjena problematika te je opisan opći komunikacijski sustav. Kako bi prijenos informacija bio što učinkovitiji, potrebno je uskladiti količinu simbola koji u kodu služe za prijenos informacije s onima koji služe kao redundancija i omogućavaju ispravljanje pogrešaka. Kako bi se definirali dovoljno učinkoviti kodovi, potrebno je dodati više strukture prostoru koda. Težište je stavljeno na linearne blok kodove, koji se mogu opisati pomoću generirajuće matrice i matrice provjere parnosti. Budući da su u računalima svi podaci prikazani u binarnom brojevnom sustavu, posebna pozornost se posvećuje binarnim kodovima, od kojih je jedan od najpoznatijih koji se dosta često spominje i zbog svojih svojstava koristi u memoriji računala, a to je binarni Hammingov kod. Jedno poglavlje je posvećeno i cikličkim kodovima, koji su izvedenica od linearnih blok kodova.