Cilj ovoga rada je na temelju relevantne literature, interpretacije materijalnih i sadržajnih karakteristika jednog dijela građe iz knjižničnog fonda Zbirke Baltazara Bogišića u Cavtatu, odabrane korespondencije i sačuvanih potvrda o kupovini i posudbi knjiga, barem donekle rekonstruirati čitalačke navike Baltazara Bogišića. Odgovori na istraživačka pitanja poput što i kako je čitao, kako je dolazio do pojedinih naslova, s kojim je sve namjerama sakupljao knjižnu građu te zašto neke od analiziranih primjeraka nije niti otvorio, imaju za svrhu potkrijepiti ili osporiti radnu hipotezu da kao intelektualac nije ni mogao imati jednak odnos prema knjizi kao što su ga imali ljudi iz nekih drugih slojeva društva. Na ovaj način određen čitateljski profil omogućio je smještanje Baltazara Bogišića u kontekst povijesti knjige i čitanja, a djelomično i odredio njegovu ulogu u komunikacijskom krugu kakvim ga je definirao Robert Darnton.