Transakcije koje se obavljaju gotovinom posebno su rizične po pitanju pronevjere ili zloupotrebe. Prema izvještaju ACFE (2014.) 85% svih prijevara odnosi se na pronevjeru imovine, dok se 80% svih pronevjera imovine odnosi na krađe gotovine, tj. novca. U cilju preventive sustavno se nastoji smanjiti korištenje gotovine u poslovanju. Međutim, i dalje postoji veliki broj trgovačkih društava koji su primorani dio svojih transakcija obavljati gotovim novcem i njegovim supstitutima (kreditnim karticama, čekovima i sl.), pa je stoga regulacija ovog segmenta poslovanja veoma bitna. U situaciji kada odgovorne osobe u trgovačkim društvima ne poznaju u dovoljnoj mjeri zakonski okvir blagajničkog poslovanja, izostaje i njegova kvalitetna kontrola, a to za posljedicu može imati izloženost velikim rizicima, odnosno može prouzročiti velike financijske štete. Cilj ovog rada je teorijski objasniti detalje blagajničkog poslovanja: od njegove zakonske regulative do internog uređenja. Kako bi teorijsko razmatranje dobilo i svoju aplikativnu dimenziju, prezentirano je funkcioniranje blagajničkog poslovanja u praksi na primjeru trgovačkog društva „Pemo“ d.o.o. koji s obzirom na svoje karakteristike (60% naplate prihoda u gotovini) adekvatno odabrani slučaj iz prakse.